Nedavno je obiljezena godisnjica proglasenja Crne Gore ekoloskom drzavom. Zemlja sa vise nacionalnih parkova, najljepsim planinama i drugim predjelima u regionu, a ipak ne radimo nista da te predjele sacuvamo i zastitimo kako bi uz ono "drzava" zadrzali i pridjev - ekoloska. Tacnije, ne rade oni koji trenutno vode zemlju i treba da misle i o tim pitanjima.

Provodeci dosta vremena u obilasku Crne Gore pjesaceci, shvatamo da epitet "ekoloska" sve vise devalvira sa povecanjem smeca u Nacionalnim parkovima o kom niko ne vodi racuna. Tako se nadjete na prelijepom Zabojskom jezeru, koje pripada Nacionalnom parku "Durmitor", ali umjesto endemskih vrsta, pecurki i drugih vrsta koje ocekujete da pronadjete na ovakvim mjestima, nailazimo na neke nove - pivske boce, kese i ostali otpad koji zauzima sve vise prostora na stetu prelijepe prirode, koje ljudi nisu svjesni. Ali ok, uvijek ima onih koji to ne razumiju, tu je zakon da takve ljude "urazumi", ali se mi pitamo dje je zakon koji treba da zastiti nacionalne parkove?

O tome nas obavjestava "rendzer" - covjek koji radi u sklopu Nacionalnog parka, prepoznatljiv po zelenoj uniformi koji nas ljubazno obavjestava da moramo platiti ulaz u NP, 2 eura po osobi! Na pitanje zbog cega, dobijamo odgovor da je to za odrzavanje Nacionalnih parkova, te da to sto smo clanovi planinarskog saveza i sto smo pored toga da uzivamo u prirodi planirali i da pokupimo smece koje su ostali ostavili prije nas, moramo platiti ulaznice kao bilo koji "turista" koji udje u NP. 

Svakodnevno slusamo hvalospjeve na televiziji kako smo daleko ispred svih, da nam turizam cvjeta i imamo primat u regionu po svim poljima.

Kako sam jedan od onih koji ne primaju sve zdravo za gotovo, pomislih - kako je to u okruzenju?

Nisam morao daleko da trazim. Ako samo predjemo zapadnu granicu i sagledamo stanje u nama, danas susjednoj drzavi - Hrvatskoj, shvatamo da je ulaz u nekom od njihovih Nacionalnih parkova skuplji nego u Crnoj Gori. Ako uporedimo sa njima, za ulaz u npr. NP "Paklenica" treba izdvojiti 7e, u sta su ukljucene brosure, parking  mjesto, toalet, tus kabina, struja i ako ne nailazite na smece na svakom koraku, svakako se isplati! To nas navodi da se zapitamo kome mi dajemo toliki novac i za sta je on namijenjen?

U slucaju da ste planinar vise godina, ucestvovali ste u vise akcija ocuvanja prirode, pomagali ste onda kad je trebalo i zelite da odete na Durmitor i prespavate pod satorom, vjerovatno biste pomislili zasto bi to nekome smetalo? Tako se vratite sa cjelodnevnog pjesacenja i u kampu vas sacekaju, pogadjate sami - opet "rendzeri", koji vam govore da tu kampovanje nije dozvoljeno, ali vas mogu pustit da odspavate u satoru ako platite ulaz u NP i "taksu za sator" u iznosu od 3 eura, za sta dobijate priznanicu iz devedeset i neke godine, a na vama je da pogodite kome ide novac.

I dok mi placamo ulaz u NP, neki ljudi mogu i da grade kuce u Nacionalnim parkovima, jer kako smo dobili informaciju "oni su od turistickog znacaja za Crnu Goru" pa im moze bit.

Na nama ostaje da se preispitamo, da li cemo nastaviti da placamo ulaznice za NP koji je to u stvari samo na papiru a za uzvrat dobiti pogled na smece i na taj nacit privlacit strane turiste kojima se nudi neka druga slika o nasoj zemlji.